Putuj svijetom

jedan od privilega mog zivota je da imam mogucnost putovati svijetom. na ovom blogu cu pokusati dati priliku da otvorim vrata,da vas inspirisem i pokazem kako se jako jeftino moze putovati svijetom...

31.08.2010.

jos jedan p.s.

znam, trenutno previshe p.s.-am,ali upravo pishem mag tako da sam pravo slab sa vremenom.cim se malo stisha frka oko faksa nastavit cu pisati moje impresije sa putovanja i saobstit cu vam slijedece ciljeve.

http://www.nomadicmatt.com/travel-blogs/gaining-the-wonder-of-travel/#comment-57432

13.08.2010.

kako zaradzivati pare putujuci !

http://www.walletpop.com/blog/2010/08/13/how-to-make-money-by-traveling-around-the-world/

matt-a sam sreo u kiwi-ex busu. tip je mali genije. nebi mu dao stado ovaca da ih cuva kad ga vidish iz daleka. ovo sam vam samo nakratko htjeo dati kao prijedlog finaciranja. ovakva internet stranica nepostoji na nashem prostoru, pa ako se neko interesuje moze pokusati izgraditi tako nesto za nashe prostore.

12.08.2010.

prvi dani

slijecemo na aerodrom bali.pala je noc.vide se samo pojedina svijetla iz aviona.izlazimo aviona nakon putovanja od nekih 23 sata. radoznanost ti ubrzigava adrenalin i sav se osjecash nekako hiperaktivno. odradzujemo formalije oko viza i ulaska.to traje min. jedan sat jer su balije efektivne ko i nashe.prolazimo do gepeka i oko nas se stvara cepor taksista i toboze nosaca.pravimo se pametni i mislimo da imamo sve po kontrolom. mjenjamo pare.za 10eur dobijesh 12800 indonezijskih rupija.osijecam se ko bogatash sa tucom para. idemo vani i raspitujemo se za taksi.salju nas na neki salter, gdje pokazujemo covjeku adresu hotela.on opali neku cifru.mi racunamo.5eur. moze. daj da dodzemo do hotela da saperem ovaj miris aerodroma i aviona sa sebe. izlazimo iz aerodorma. ufffff, bum. sparina i vrucina koda te neko letvom opalio posred face. a kukulele. osijecaj kao da dises na slamku a znojish se od prve sekund na zraku. a ti kontrasta  jadna mi majka. ulazimo u taksi: pa jes ti eskim covjece dragi?pitam se u sebi. a autu nekin minus 20. odvijo maher toshibu da izvuce svaki minus iz svog krsh-japanca. vozimo se od aerodorma prema hotelu. cesta je jako loshe osvijetljena ili bolje receno neosvijetljena. paralalno uz nas na dvije trake vozi po tri auta i deset motorica. nema nikakvog reda.svako bibice i jurca kako zna i umije. ispunjava se pravi klise o saobracaju u aziji.nemam uopste orijentaciju.imam osjecaj da se vozimo u krug. noc je. kisha pada ko iz kabla. saobracaj je jako bucan a meni se oci polako sklapaju.skrecemo prema hotelu. vidi se reklama za hotel na ogromnom bilbordu. izgleda da je neki noviji. penjemo se na brdasce. prolazimo vishe kontrola i rampi. nisu to barikade po nashem smislu nego vishe checkpointi sigurnosti. nakon teroristickih napada  su kotrole rigorozne. na ulazima na poznatije plaze, ispred shoppinga i vecih hotela traze bombe ispod auta i kontrolishu gepek.

hotel je palaca. hvala ti boze. 6 spratova. bazen na krovu. rezervisao sam putem hrs i u okviru neke ponude dobio upgrade sobe. umjesto male sobice sa banjom dobio sam cijeli apartman sa ogromnom banjom, ogromnom spavacom sa ogromnim krevetom, dnevnom sobom i kuhinjom.

ovaj put neputujem sam.ali zbog zastite identiteta te druge osobe nebi navodio vise podataka. smisao je bio djeliti troskove i putovati sa nekim, jer sam mislio da ce dozivljaj biti intenzivniji, al bome moglo je otici na glavu i....

11.08.2010.

ps

http://www.budgetbali.com/hotels/hasan_homestay.php

11.08.2010.

bali

da se malo vratim na savjete jeftinog putovanja. kad sam ljudima govodio koliko sam platio let do balija rijetko ko mi je vjerovao.let me izasao oko 1200km. znam i to je puno novca i naslo bi se dosta alternativa za potrosnju tih,ali ovde govorimo o svijetskim putovanjima i ne o propijanju i festama po lokalnim izletistima. gledajuci na to da sam par mjeseci ranije platio za let do novog zelanda, koji je "samo" jos nekih 8 sati dalje, vishe od duplo, dobije se dojam da je ovo ipak bila fina ponuda. emirates daju ponude za van-sezonske destinacije.nije za preporuciti putovati na bali izmedju oktobra i marta, jer su u tom periodu obilne monzumske kishe u tom predjelu svijeta, a i posjecenost te turisticke destinacije u to vrijeme nije zavidna. vrh sezone je od juna do augusta, jer u to vrijeme indijanci-australci imaju ferije i masovno dolijecu na bali. ljudima sa sjevera australije je bali kao evropljanima mallorca, znaci mjesto za ekscesivno napijanje i dernecenje. normalno da je bali jedan od top 10 surf-spotova na svijetu,ali recimo da vecinu australaca to ne interesuje.

znaci bukirao sam vansezonsku kartu za bali preko emirates. oni normalno lete za jakartu i tamo uzmete konekciju sa lokalnim azijskim heftinom-aerokompanijom poput "air asia".let jakarta-bali-jakarta sam platio nekih 160km i let minhen-dubai-jakarta nesto iznad 1000km. pitate se zasto prije spominjem dohu,katar airlines, singapur. razlog je jednostavan i bez konfuzije. na planiranom letu za bali je ponisten let iz dubai za singapur, tako da mi je ponudzeno il da cekam slijedeci dan i letim istom linijom ili da uzmem let ranije i letim sa katarom. katar je uvijek skuplji i jos malo bolji od emiratesa tako da mi je ta punuda dosla ko porucena. jedan savjet bi vam jos dao. kad masina nije bash prepuna, a sicevi kod (pomocnog, izlaza u slucaju opasnosti) se uvijek nakraju raspodjeljuju, upitajte dali mozete te sicove dobiti. zasto:kao prvo vam pri polijetanju i slijetanju uvijek prelijepa stjuardesa gleda u oci, a najveca ugodnost je da imate vishe mijesta ispred sebe, mozete se ispruziti i nariktati sebi mali ekran kako vam godi, koji je instaliran fleksibilno na sobstvenom stalku. znaci to vam izadje kao biznis-klasa za siromasne.

hotel za prve noci probajte uvijek bookirati unaprijed preko nekog od vecih kompanija.najpoznatija agencija za hotele u aziji je agoda.de iz njemacke, pored toga preporucujem expedia.com ili hrs.de !

posto hotel kosta okruglo 100KM noc perporucujem da se na daljim putovanjima po baliju traze t.z. homestays, znaci sobe u okviru privatnih kuca ili hosteli. sta vam ciste duse mogu preporuciti je hasan homestay na nusa dua. noc je nekih 24KM sa doruckom. okolina je mirna, ljudi jako jako fini, pogotovo kad naglasite da ste iz bosne. kreveti na pocetku mirisu na neku dezinfekciju i deratovna sredstva, ali se covjek nakon dva tri dana na sve navikne. klima i TV je incl. sanitarne instalacije su ciste i moze se svukud bos hodat.

slijedeci put cu vam malo pricati o sreci kojoj smo imali kod prvog hotela...kako se najbolje krece balije...gdje da se ide...sta da se radi...nemoze se uporediti sa nista nama poznatom tako da je svaka  prica neka novost ... 

11.08.2010.

bali

znam pakshu sam. nisam pisao vise od cetvrtine godine. pripremao sam slijedece putovanje i polako mi se gubila memorija. vjerovali ili ne ovaj put sam se uspio dokopcati slijedece destinacije snova, bali, jedno od brojnih arhipela indonezije. mogu vam reci da su se ocekivanja ispunila ambivalentno. ocekivao sam plaze sa wallpaper i plakata,a vidio sam plaze snova za surfere.konkretno znaci preko 20 km pjescane plaze sa redovnim i visokim valovima bez stijena i rifova(rado bi vam preveo rijeci rif aka reef, al posto mi jedva imamo mora neznam kako se to zove na nashem).znaci mozete fuliti val,uraniti ili okasniti, a bez da se polomite po nekim stijenama koje su makar po metra iznad povrsine mora.razocarala me zagadzenost ostrva, koje je sakriveno izmedzu jave i australije. nanerviralo me da toliko plasticnog smeca, kesa, flasa i omota pliva u vodi, na ostrvu na kraju svijeta.

letim minhen-doha-singapur-bali sa katar airlines. katar je jedna od najboljih linija,barem po renkingu servisa. ispostavilo se da je tacno. avioni su novi, hrana predobra, stjuardese/ti modeli i sve funca u minut. doha je pustosina u sred poluostrva arabskih emirata. na aerodromu ima jedan manji duty-free i dva no-name fast-food restorana koje ne vrijedi spomenut osim po cijenu menua koji je min 15 dolara.

letim 6 sati muc-doha pa 11 i kusur sati do singapura pa manje od sahata do balija. singapur je san.barem sto se tice aerodroma, za grad nisam imao vremena jer se masina samo cistila prije nastavka.vani parkirane 8 najvecih masina na svijetu, airbus a380, singapur airlines. lufthansa jedva jednu ima a kod njih 8 stoje pored gatea.aerodrom je sredjen ko neka robna kuca, kakav staromodan komunisticki izraz, aka shoppingmal.mislim da je nesto oko 8 kilometara dugacka.tu smo nekih 45minuta.wc-i su kao apoteke.  

doha a380 singapur ogromni aerodrom singapur
10.03.2010.

put od FJ do Wanaka

Da vam u startu nesto objasnim. jedna moja jako jako dobra prijateljica mi je probala relativno brizno objasniti da mi je gramatika katastrofa i da su neka objasnjenja kontradiktivna il da vode u krug,tj da sam ponekad nejasan.

sve to stoji. ja sam u BiH isao do 4.razreda osnovne davdne 92 i od tada nikad vise nisam ucio pravopis naseg jezika i sve da se trudim nebih uspio bolje pogoditi sintaksu i gramatiku. zato vam se najiskrenije izvinjujem i nadam se da ce te me ipak razumijeti.

znaci vratimo se dozivljajima i putovanjima. jedna dobra vijest. letovi za bali/indoneziku su zaradzeni i trebam ih ove sedmice bookirat.znaci mozete se vec radovati opisima dalekog balija.

put od franc josefa do wanaka je jedan od najlijepsih putovanja u mom zivotu.mozda je samo patagonija u argentini od slicne lijepote,ali malo losije klime. priroda je kao u crtanim filmovima. kolorit je surealan i nevjerovatan.iz prasime se penjemo na visoravnu sa milionima ovaca i krava na poljima. vozimo sat vremena pravom cestom koja je prava koda je pitagoras sam ucrtao.stali smo na jednom coffeshopu na sredini te visoravni. vjetar shiba ko iz fena.Kao i uvijek je osijecaj temperature ambivalentan. Dok ste na suncu koza vam se przi kao u rerni, u samom trenutku kad udzete u hlad pozne te se mrznuti kao da je klima upaljena. Ipak je klima na juznom ostrvu malo strozija. Nekad se temperatura za promijenuti za 15 stepeni izmedzu dva dana. To jest, kad kisha pocne padat,temperatura padne za najmanje deset stepeni.Kili i ja igramo bilijara dok drugi zderu muffine i piju kafu koda im je zadnji u  zivotu. Jedanaest sati ujutro a mi pijemo prvi Monthies.U busu sam sijeo pored nekog japanca koji je taj dan sijeo prvi put na nas bus. prica relativno dobro engleski jer ga studira u wellingtonu. probam mu objasniti ko je ivica osim ,tj bivsi trener njihove repke. japanci kakvi su kulturni klimaju glavom i kad nemaju pojema o cemu covjek prica.Stat ce mo na neku farmu voca koja se nalazi na samom rubu wanaka-jezera da kupimo malo vitamina za slijedece dane. izbor je ogroman. tresnje, breskve, grozdze...ma ko u juznoj hercegovini,samo sto je kod nas voce duplo vece i socnije.cijene su umjerene,cak za njihov standard relativno jeftine.posto je najblizi wc uvijek najaktuelnija problematika na backpacking putovanjima jedem voce umjereno,iako bi da sam kuci samazao cijelu kesu za po sata.

wanaka je san snova.base hostel jedan od najlijepsih,ako ne najnoviji i komotniji na mom putovanju. smijestio sam se sa dvoje engleza iz londona u sobi.uvijek uspijem smuckati sa recepcionarkom da nam nepuni sobu,valjda se nadala da ce onda naci  mjesto u mom krevetu.ipak je jekpot,nas troje u sobi za sestero.ispostavilo se kao samoshut u sobstvenu guicu.ova dama iz londona hrce glasnije nego deset normalnih pjanih engleza.al vazi klasicni backpackerski motiv:nema neugodnog i kratkog sna,nego samo premalo alkohola i umora!

o wanaka i putovanju za queenstown incl. bungy jump slijedeci put....hvala vam na citanju!

 

10.02.2010.

na vjecnom ledu

kao prvo da vam se izvinem na dugoj odsustnosti i vakantnosti bloga zadnjih dana. kao sto sam naveo planiram krajem aprila putovati na bali,a pored toga mi obaveze za faks uzimaju zadnji slobodni dah...

...franc josef glecer se nalazi na zapadnoj strani uz samu obalu tasmanskog mora. fascinantno je to, da je sami vijecni led udaljen samo nekih 30km od mora.ljeto temperatura izmedju plaze i vrha glecera zna variirati i do 30 stepeni...

gradic franc joseph je velik nekih tricetri kvadratna kilometra, posjeduje 3ulice uzduz u cetri poprijeko, dva granapa, jedna pumpa, dva restorana u dva kafica. mi smo smjesteni u rain forrest ressort.to su montazne kucice na dva sprata sa odprilike 5ulaza.na donjem spratu su kuhinja,veseraj i internet kafe a na gornjem spratu spavace sobe. dorm sobe su po sest kreveta.ovaj put sam se smjestio sa dvije brazilijanke iz cruizera i dva danca. atmosfera je opustena, pale se laptopi na krevetima i pusta muzika. ispod kreveta su kartoni sa o,33 bocama monthies pive...

put na vjecni led. neznam sta da ocekujem. tu noc jako jako lose spavam.preuzbudjen sam.u daljini se vidi samo bjeloplavi rez izmedju dvije planine.oko glecera je prasuma,tako da je vazdan maglovito a od 365dana u godini 360dana pada kisa ili snijeg.do padavina dolazi jer oblaci koji dolaze sa mora zbog visine planine od vishe od 3500m zapinju za planinu.na visini vrhu planine je temperatura uvijek ispod nule tako da snijeg koji non stop pada,kroz kompresiju snijega stvara glecer, tz vijecni led.

dolazi mali kineski busic po nas. vodi na u centralu FJ glecer tursa.daju nam soecijalnu odjecu.debele carape, koznene cizme,krampe, debelu termo-jaknu i rukavice.znaci da smo dosli goli sve nebi nazebli.voze nas na parking od baze.udaljena je nekih tri kilometra od najnize kvote glecera. hodamo preko kamencica i malih potocica.na pocetku nas ceka talizava stijena visine oko osam metara.na nju su legnute merdevine preko kojih se moramo popeti do prvih sajli.penjemo se uz stijenu jedan po jedan.neko na svecetri i hrabri kobajagi drze ravnotezu.iako imam sljem na glavi i veliki ruksak na ledzima ukocenim rukama se drzim za merdevine i penjem se stepen po stepen. podjeljeni smo u grupe od petnaest ljudi.mi smo dobili neku superslatku instruktoricu.u kasnim je dvadesetim i presitna za ovaj posao,al ziliva je i bori se sa materijama iz dana u dan...

...prvi korak je ispenjat se na prvu terasu na nekih 50 metara visine.stepenice su instruktori iskopali u ledu.imam osijecaj da su stepenice u uglu od 110° i da cu slomiti kicmu cim se popenjem na trecu stepenicu. uz stepenice je razapeta celicna sajla za koju se trebamo permanentno cuvati dok se penjemo.ispred nas je ogromno brdo od leda iscijepano u velike komadine.provlacimo se izmedju prirodnih ledenih valova. led je plave boje,jako jako tvrd. topim malo u rci da bi probao ukus hiljadu godina stare vode.osijecaj je nestvaran.kao iz filma.jedino hladnoca mi uzima zelju za daljim setanjem po ledu. fasovali smo jedan od onih 360kisnih dana,maglustina je jako gusta a kisa pada kao iz sprej limenke.upoznao sam nekog svabi iz nirnberga koji studira u wellingtonu pa sam se snjim poceo zezat o svemu i svacemu.neki su jako trapavi po ledu,nisu ga ni prije vidili na cesti a kamuli sad ovaj ekstrem.najsmotaniji su tri spanca iz barcelone.samo cekam da se taliznu i strmopizde niz led,al boe se ko sibirski tigrovi.mikstura hladnog cistog zraka i hipnotizirajuceg leda opija sve  osjecaje.pravimo kratke pauze da bi pojeli neku sitnicu.cim covjek stane pet minuta pocne mu biti hladno.poeslije jela skupljamo odpatke.nesmije se nista neprirodno ostaviti,barem u teoriji.taj dan je oko 300ljudi na ledu.zesca komercijala.bili smo nekih cetri sata na ledu.sve je to lijepo i fino al radujem se caju,supici i keksu.sliazimo laganini sa leda.sad smo nesto sigurniji.cak se zna i potrcat.instruktorica nam kaze da se 99% nesreca desava kod silaza, jer su ljudi euforicni,dekoncentrisani i zapnu krampe na cizmama i covjek padne il na ruke il u transi zaboravi dignuti ruke i doceka se facom.

na potoku istopljenog leda se slikamo zadnji put i umorni ko prebijena macka idemo prema busevima. u busu je magla od transpiracije umornih alpinista.taj dan sam legao najranije na putovanju u krevet. u sest sam zaspao ko kokos...slijedeci put kad stignem cu vam pricati o skydiveu iznad fox glecera...

26.01.2010.

zapadna obala juznog ostrva

jednan od najboljih predijela na mom putovanju kroz novi zeland je sigurno zapadna obala juznog ostrva.na duzini od dvijesto kilometara duge usamljene pjescane plaze.valovi kao san svakog surfera,u tacnom ritmu valjaju se preko zlatnobijele plaze.plaze su ogrsanicene predivnim tijenama tesanim morem, pjeskom i kisom vijekovima.u busu slushamo beachhouse,prelijep osijecaj.u punakaki svratimo da posjetimo u svijetu poznate pancakes stijene.stijene koje izgledaju kao naredane palacinke.iskreno receno spao mi je toliko secer sa tim pogledom da smo morali svratiti da pojedemo poznate pancakes u obliznjem restoranu.ukus.nako.izgledaju isto napuhane palacinke.neka mjesavina ustipka i palacinke,voce iz konzerve i slag.ali natopljene maple-sirupom(neznam kako se na nashem zove) su prekrasne.popijo sam nakon toga dva litra vode jer je bilo takoooooo preslatko.

najbolje u svemu ovome jeste, da su ove plaze potpuno napustene.podanu mozda prodze nekih dvijesta auta, vecinom turisti sa sjevera.zamisliti da sami putujete u nekoj kampkucici,mogli bi zastati bilo gdje i raspaliti rostilj i cekati zalazak sunca.specificnost novog zelanda je da su raznorazne klimatske regije tako blizu.recimo imate triipohiljade vidoke planine tridesetak kilometara od mora.da bi vam to bilo najjasnije upalite google earth i pogledajte prostor od pictona,nelsona,prema franz joseph glacierima,pa istocno prema wanaka i queenstownu....

25.01.2010.

lake nelson

nakon sto smo krenuli iz nelsona svratili smo prvo u kafic na kafu i muffin.izgleda da ce mi to postati standardni dorucak.nemogu se pozaliti da nije ukusno,ali strah me da ce necu zdebljati na ovom putovanju.lake nelson je nekih 30tak minuta od nelsona.kao i uvijek u nz nevjerovatan pogled. plavkasto jezro sa ogromnom planinom u pozadini i razvrsnoj shumi oko jezera.prvo smo se zaputili na kraci track oko jedne strane jezera, da bi bolje upoznali neke tipicno nz biljke i drveca.nije me bash previshe imponiralo.priroda je toliko domesticirana i sterilna , da sam ponekad zazelio da me nesto ujede ili sprzi,da bih osjetio da sam u prirodi.ali scenarij je nevjerovatan.nije ni cudo da se toliko poznatih filmova i reklama snimalo i snima u nz.par hrabrih se odlucilo da skoci u mozda maksimalno pet stepeni toplo/hladno jezero.englezi su kao i uvijek najaklimatiziraniji.za njih je to jezero ko jadransko za nas.u momentu kad uskacesh u vodu cijelo tijelo pocne da drne i mislish da cesh postati kip u sekundi.mahanje rukama tj. plivanje nedoprinosi zagrijavanju tijela tako da je prvi i jedini cilj sto prije izaci van i ugrijati se na zubatom suncu.normalno da voda rashladi i da se covjek osijeca super.ali malo duze u toj vodi i mislim da bi fasovao u naj manju ruku upalu pluca.skupili smo se na molu i izlezavamo se, suncamo, pricamo i uzivamo.na jezeru zuji par glisera koji vuku skijaca.neki par upravo ubacuje kanu u vodu.mislim da je to najprakticniji nacin istrazivanja tog predivnog jezera.volio bih da i ja imam kanu tu tom trenutku.putovat ce mo prelijepom zapadnom obalom.vozacica je toliko nahvalila.nadam se da ce se to obecanje ispuniti.dosad je bilo sve "most famous thing in the wooorld", a ono obicni oblak,drvo,rijeka,potok,shuma...


Stariji postovi

Putuj svijetom
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
7645

Powered by Blogger.ba